Iako je rad na Zakonu o radu (dalje u tekstu: ZOR) trajao gotovo 18 mjeseci, mjesec dana primjene novog ZOR-a potvrđuje da predlagač Zakona (Vlada RH) i zakonodavac (Hrvatski sabor) nisu odradili dobar posao.
Uz mnoge druge nedoumice oko načina primjene pojedinih odredbi ZOR-a, najviše nedoumica i pažnje izaziva odredba članka 48. st.6. ZOR-a, kojom se regulira najduže trajanje smjene noćnog radnika. Noćni je radnik svaki onaj radnik koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.
Naime, U članku 48. stavak 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09) uređeno je ograničenje trajanja rada noćnih radnika, na način da je pri utvrđivanju dnevnog rasporeda radnog vremena poslodavac dužan voditi računa da rad noćnih radnika (tj. radnika iz članka 48. st.5. ZR-a) ne traje duže od osam sati. Tumačeći navedenu odredbu dolazimo do zaključka da dnevno rado vrijeme noćnih radnika ne smije trajati duže od osam sati, iako ono može zahvaćati dva dana. Ukoliko bi se navedena odredba tumačila na iznijeti način, to bi podrazumijevalo da odredba članka 48. stavak 6. ZOR-a priječi korištenje rasporeda radnog vremena u turnusima tj. 12-24-12-48.

Europska unija ne zabranjuje rad u turnusima

Uspoređujući navedenu odredbu ZOR-a s odredbom članka 8. st.1. točka a) Direktive 2003/88/EZ, može se zaključiti da je zakonodavac navedenu odredbu nespretno prenio u ZOR.
Naime, spomenuta odredba Direktive omogućava noćnim radnicima rad u turnusima, tj. rad dulji od 8 sati, na način da dozvoljava državama članicama da nacionalnim zakonodavstvom propišu da "rad noćnih radnika ne prelazi prosjek 8 sati na dan (tj. u razdoblju od 24 sata) u nekom referentnom razdoblju (koje je država, tj. Vlada trebala utvrditi nacionalnim zakonodavstvom uz savjetovanje sa socijalnim partnerima), ili koje socijalni partneri mogu utvrditi kolektivnim ugovorima. Jednako tako, iznimkama u članku 3. ZOR-a nije omogućeno odstupanje od uređenja noćnog rada, iako je Direktivom to omogućeno.
Slijedom navedenog, s obzirom da zakonodavac u članku 48. st. 6. ZOR-a nije propisao prosjek 8 sati, niti je utvrdio referentno razdoblje u kojem bi se trebao računati broj sati rada noćnih radnika, niti je u članku 3. ZOR-a omogućio iznimke u reguliranju noćnog rada, već je izrijekom ograničio broj sati rada noćnih radnika na 8 sati u danu, proizlazi da zakonodavac nije omogućio rad u turnusima, tj. ograničio je rad noćnih radnika na osam sati, pa slijedom toga se može zaključiti da radnici, koji npr. rade u smjenama (turnusima) u trajanju od npr.18,00 – 6,00 sati, s obzirom da rade noću, ne smiju raditi dulje od 8 sati na dan, tj. smjeli bi raditi samo od 18,00 – 2,00 sata.

Slijede li ispravci ZOR-a?

S obzirom na iznijeto, primjena sporne odredbe uzrokovat značajnu štetu poslodavcima i radnicima koji su do stupanja na snagu novog ZOR-a koristili spomenuti raspored radnog vremena u turnusima.
U odnosu na navedeni problem sindikati su zatražili mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Ukoliko se potvrde sumnje i tvrdnje sindikata, u cilju omogućavanja rada u turnusima, biti će potrebno žurno pristupiti izmjenama ZOR-a.