English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Božić nije jednak za sve
Božić se slavi svugdje u svijetu, ali gotovo nigdje nema jednaku simboliku. Štoviše, u nekim zemljama to čak nije obiteljski blagdan, već ga ljudi provode s potrebitima.
Velika Britanija bila je prva država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu. Vjenčićima imele ukrašavala su se vrata i domovi, a svatko tko se zatekao ispod vijenca mogao je biti poljubljen ili nekoga poljubiti. U Japanu Božić nije obiteljski blagdan, već se oni trude taj dan provesti čineći dobra djela za ostale, pogotovo za one koji blagdane provode bolesni u bolnicama. U Francuskoj na Badnjak djeca ostavljaju svoje cipele pokraj kamina kako bi im Djed Božićnjak (Pere Noel) donio darove. Osim u cipelama, slatkiši, voće i darovi na božićno jutro vise i s drveta. Na sjeveru Francuske djeca se daruju 6. prosinca, odnosno na Sv. Nikole umjesto na Božić. Odrasli se, pak, međusobno daruju na Novu godinu.

Konzumerizam sve više prisutan

Što se Hrvatske tiče, treću godinu zaredom zagrebački advent proglašen je najljepšim. Još je jednom prema glasovanju na portalu European Best Destinations, iza sebe ostavio više od 20 destinacija među kojima su nadaleko hvaljeni Beč, Budimpešta i Strasbourg. Sve je više adventskih sajmova i u drugim hrvatskim gradovima: Dubrovniku, Osijeku, Varaždinu... I dok s jedne strane traju rasprave oko toga kako je Zagreb ponovno pobijedio, sve se više ljudi nakon posla, ali i navečer okuplja i obilazi božićne štandove koji pridonose blagdanskoj atmosferi, ali i onoj drugoj pojavi koja se vezuje za blagdane: konzumerizmu. Fritule nam mirišu još od početka prosinca, a gdje god krenemo prate nas najrazličitije i najblještavije lampice. Iako mnogi s otporom reagiraju na prerano ukrašavanje koje svake godine, čini nam se, počinje sve ranije, činjenica je da svi ti ukrasi utječu na naše raspoloženje uglavnom na dobar način. To što božićne pjesme sviraju u dućanima nije slučajnost jer je dokazano da nas potiče na trošenje, stvarajući dobro raspoloženje pa ne razmišljamo toliko o tome hoćemo li sve to moći otplatiti u siječnju. Jeste li ikad razmišljali zašto nas ti blagdanski ukrasi vesele? Osim, naravno, zbog filmova koji su stvorili „famu“ oko blagdana. Vrijeme blagdana uglavnom stvara osjećaj sjete, nostalgije, žaljenja za onim što smo učinili pogrešno kao i nade da ćemo sljedeće godine napraviti bolje. No, ovo nas vrijeme godine, sjeti usprkos, vraća u one lijepe dane dok smo bili manji i bezbrižniji. Pojedincima koji su izgubili neke bliske osobe blagdani služe baš kao podsjetnik na sretna vremena provedena s njima. Uranjeno ukrašavanje pomaže im da se osjete povezanima s tim dragim osobama dok peku kolače, smišljaju darove za najbliže ili kupuju kuglice za bor. Ima više razloga zbog kojih pojedinci opsesivno ukrašavaju unutarnji i vanjski prostor božićnim ukrasima, no u većini slučajeva riječ je o sjeti za prošlim vremenima.

Uživamo, jer nas ugođaj vraća u djetinjstvo

U vremenu kada sve ide prebrzo i prepuno je stresa i obaveza koje uglavnom moramo hitno rješavati jer je eto, kraj godine ponovno prenaglo došao, uživamo u stvarima koje nas čine sretnima jer nas vraćaju u djetinjstvo. Taj osjećaj dodatno potiče advent – božićni sajam koji se sve više širi kao aktivnost, okuplja ljude i usred dana stvara gužve i šušur. Zbog našeg adventa, svake godine sve više raste interes domaćih i stranih turista za zagrebačke aranžmane pa se troši na sve strane, posebice na turistički popularnom Zrinjevcu i Gornjem gradu. Iako će nas većina provesti blagdane s obitelji u kućnom ugođaju, neki Hrvati će ih ove godine provesti na turističkim destinacijama diljem Europe. Prema podacima putničkih agencija, broj onih koji Novu godinu namjeravaju dočekati izvan Hrvatske ove je godine desetak posto veći nego lani. Uz to, izvrsno se prodaju programi s termama i toplicama u Sloveniji, kao i bolji hoteli na Jadranu, te na Plitvicama. 

Komercijalizacija blagdana

Što se tiče općenite blagdanske potrošnje, prema procjenama iz Hrvatske gospodarske komore, potrošnja u prosincu 2017. iznosit će 12,5 milijardi kuna, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine više za čak 500 milijuna kuna odnosno 4,16%. Je li to potrošački optimizam? Brojke govore da je na takve procjene utjecala rekordna turistička sezona i lagani oporavak ekonomije. Među proizvodima koji se najviše kupuju za blagdane su dječje igračke, kozmetika, odjeća i obuća, hrana... to se uglavnom ne mijenja iz godine u godinu. Komercijalizacija blagdana nametnula je izazov svakome od nas da kupuje velik broj, nerijetko skupih darova svojim najdražima. I dok se s jedne strane ostvaruju filmske scene o prekrasnom boru s mnogo lampica i svjećica i darova, s druge strane djecu učimo da je normalno dobivati hrpu darova za Božić. Učimo i svoje partnere na isto, a možda si to jednostavno u ovom trenutku ne možemo priuštiti. Dijete s prevelikom količinom igračaka se lako prebacuje s jedne igračke na drugu, ne razvija odnos prema njima i zapravo stalno očekuje nešto novo i nešto drugačije. 

Vrijeme za obitelj i darivanje

Za mnoge je ljude Božić vrijeme s obitelji, ali i vrijeme darivanja. Kupuju se darovi partnerima, prijateljima, djeci, planira se unaprijed što će se i gdje kupovati, gužvamo se u dućanima u beskrajnim redovima na blagajnama. Planiraju se domjenci, atmosfera na poslu pred kraj tjedna postaje sve opuštenija, ukrašavaju se uredi, ljudi se časte i pokušavaju provesti što više vremena jedni s drugima. Postajemo uglavnom bolji jedni prema drugima... TO je jedna strana priče... 

Što je s onima koji nemaju?

Dolaze praznici i vrijeme obilja, no mnogi će naši sugrađani blagdanski ručak jesti isključivo u pučkim kuhinjama i socijalnim dućanima. Procjene govore da 600.000 ljudi u Hrvatskoj živi na rubu siromaštva. To su oni od kojih, na žalost, u većini slučajeva okrećemo glavu dok kopaju po kantama za smeće jer ne znamo kako im pomoći. Ili nam je neugodno ili se bojimo da će njima biti neugodno ako im se obratimo. U Hrvatskoj ima i nekoliko tisuća beskućnika – svega polovica njih je u prihvatilištima dok su ostali na ulici. Oni žive u napuštenim kućama, automobilima, kamp-kućicama, pothodnicima, spavaju na klupama. Korisnici pomoći i pučkih kuhinja nisu samo beskućnici, već i obitelji koje su do prije nekoliko Božića imale sve. Imale dovoljno. No onda se dogodio gubitak posla, bolesti i ovrhe koje su im potpuno poremetile i promijenile živote. 
Ali kad vidimo nekog beskućnika, uglavnom ne razmišljamo o tome, zar ne? Ne padne nam na pamet da je on možda jučer imao sredstava za život kao mi danas?
U Hrvatskoj je više od 30 posto roditelja ponekad bilo gladno da bi mogli nahraniti dijete. Zbog toga što im prihodi u kućanstvu nisu dovoljni, dvije trećine kućanstava nije na vrijeme platilo režije u posljednjih 6 mjeseci. Veći dio njih je u teškom fizičkom i psihičkom stanju. Još više zabrinjava činjenica da na ulici završavaju i mladi, a riječ je o ljudima koji su izašli iz socijalnog sustava ili završili izdržavanje zatvorske kazne. Tko će se sada o njima pobrinuti? Tko će im dati drugi posao? Novu priliku?
S druge strane, u istim tim kantama za smeće iz kojih mnogi ljudi jedu, završi gotovo trećina sve hrane! Svaki se dan u Hrvatskoj baci 135 tona kruha koji vrijedi 600 milijuna kuna, a prosječan stanovnik Europske unije na godinu odbaci hranu vrijednu 1.500 kuna! Pa i sami to nekad radimo, zar ne? Ostaci od ručka ili večere završavaju u smeću, bez mnogo razmišljanja. 
Problem bacanja dobrih namirnica nije samo ekonomski i ekološki problem, već u današnje vrijeme postaje moralni problem jer se procjenjuje kako si 55 milijuna stanovnika Europske unije, svaki drugi dan ne može priuštiti kvalitetan obrok. Ova dva ekstrema – bacanja hrane i velikog broja siromašnih, napominju nam i sugeriraju da bismo sve što nam ne treba, a moglo bi nekom pomoći, trebali usmjeravati prema onima koji nemaju. Dakle, čak 89 milijuna tona hrane u EU naprosto propadne, a ekonomska šteta penje se na 143 milijuna eura. Većini nam se čini da zdravstveno ispravnu hranu bacaju trgovački lanci jer svatko primijeti nakrcane kontejnere iza dućana, ali najveći problem su zapravo kućanstva. Europska komisija procijenila je kako 53 posto odbačenih namirnica dolazi iz kućanstava. Tako i u Hrvatskoj svake godine propadne 380.000 tona. 
No, iako u socijalnim trgovinama ima sve više donacija, one još uvijek nisu dovoljne. Trgovački lanci i proizvođači obično šalju voće i povrće, meso, pekarske te mliječne proizvode, treba im još. Obično se za blagdane ljudi više aktiviraju, no onda, kroz ostatak godine opet „zaborave“, i socijalni dućani se onda opet bore kako znaju i umiju. Također, socijalne trgovine uglavnom počivaju na volonterskom radu pa se pojedinci moraju sami snalaziti i oko prijevoza i skladištenja hrane jer im nema tko pomoći. 

Podijelimo s nekim tko nema

Ovih blagdana podijelite i vi s nekim tko nema. Ne mislim da to moraju biti ne znam kakvi iznosi, jednostavno, odvojite onoliko koliko možete. Pokažite svojoj djeci koliko su sretna što uopće imaju mogućnost da ono što imate podijelite s nekim tko nema. Volontirajte, odnesite namirnice, dogovorite neku blagdansku akciju u svom kvartu... pročitajte portale, na mnogo njih ćete naći velik broj djece koja mole za darove. I vi možete odabrati jedno da mu nešto darujete ovih blagdana. To je idealan način da djeci pokažete pravo značenje Božića i nekoga bar na kratko učinite sretnim.
Realno, Božić kod kuće nikad u stvarnosti ne izgleda kao Božić s filma ili televizijske reklame. Najčešće je pun nervoze, prepirke i svađa oko toga što se nešto nije skuhalo na vrijeme do toga da mami i tati nitko nije pomogao oko kuhanja, oko toga da je soba neuredna, da je pas pojeo papuče i da se bor naherio. Ako imate takve blagdane – smatrajte se sretnicima. Jer vas muče samo takve obične stvari. Stvari koje možete riješiti razgovorom. Neki ljudi imaju probleme koji se već dugo ne rješavaju i bit će gladni i u ovo predblagdansko, blagdansko i postblagdansko vrijeme. Na žalost, mnogi naši sugrađani neće se imati s kime svađati ovih blagdana dok sjede sami u sobi u kojoj ih eventualno grije peć na drva, a „blagdanski stol“ nije ni izbliza pun hrane. Te obitelji i ti ljudi ovise o nama, njihovim susjedima, prijateljima, potpunim strancima... 
Ako su se i vaše životne okolnosti promijenile ovih blagdana, smijete promijeniti i tradiciju. Vaš će se Božić sigurno u nečemu razlikovati od tuđih Božića i možete ga proslaviti ili ne proslaviti na mnoge načine. Bitno je da pronađete onaj koji vam najbolje odgovara. Možete provesti tihi Božić u svome domu. Možete kupiti nove ukrase, a stare spremiti u kutije i darovati. Možete otići u restoran na božićnu večeru jer vam se ne da kuhati za velik broj ljudi. A možete i prošetati, osvrnuti se oko sebe i pružiti ruku onome tko nema nikoga od koga može naručiti dar. Nešto što je nama postala stvar koju uzimamo zdravo za gotovo – blagdanski objedi i darovi pod borom.
Budite za blagdane s vama važnim ljudima – oni koji su tu kad ste sretni, ali i kad vam treba pomoć. To je bit tih zimskih blagdana, to je ono na što zapravo reagiramo kad se veselimo pjesmama, lampicama i kuglicama. Postoje sretni i nesretni ljudi ovih blagdana. Pokušajmo im pomoći ako možemo. Možda vam zvuči glupo i klišeizirano da pomažemo „samo“ za blagdane. Ali ima nešto u ovim danima. I moglo bi nam onda, osim doma i stola, puno biti i srce. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: