U praksi se često događa da radnik potpiše novi ugovor o radu s manjom razinom prava ili izjavu kojom se odriče nekog prava, pa da tek nakon toga zatraži pravni savjet. Tada je prekasno. Stavljanjem svojeg potpisa na neku ispravu iskazujete svoju suglasnost sa njezinim sadržajem, pa je nakon toga vrlo teško osporiti obveze ili gubitak prava koji proizlazi iz potpisa. Potpis na pogrešnom mjestu može učiniti puno štete, čak i dovesti do prestanka radnog odnosa.
Prvo temeljito pročitajte prethodni sadržaj, dobro razmislite o posljedicama, pa tek tada potpišite. Jednostavno, pazite što potpisujete!

Radno vrijeme može imati više oblika. Osnovni i najčešći redovni oblik radnog vremena je puno radno vrijeme, no radno vrijeme može i biti nepuno te skraćeno, pa ćemo radi boljeg razumijevanja materije tim oblicima posvetiti pažnju, iako novi Zakon o radu (NN 149/09) nije donio velike promjene u tim pitanjima. Kao posebni i izvanredni oblici radnog vremena mogli bi se navesti preraspodjela radnog vremena i prekovremeni rad, no o njima će biti više riječi kasnije 

• Puno radno vrijeme
•  Nepuno radno vrijeme
• Skraćeno radno vrijeme

Od 1. lipnja 2010. godine stupio je na snagu doliko dugo iščekivani Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, kojim se propisuje sadržaj i način vođenja evidencije o radnicima. Stupanjem na snagu Pravilnika prestaje važiti Zakon o evidencijama u oblasti rada, sukladno kojem je poslodavac bio dužan voditi evidenciju o radnicima. Posebice je važno naglasiti da će temeljem navedneog Pravilnika poslodavac biti dužan voditi i evidneciju radnog vremena radnika.

• Sadržaj evidencije radnog vremena

Nastavljamo s detaljnim pregledom novih i izmijenjenih instituta u novom Zakonu o radu (NN 149/09) koji se primjenjuje od početka ove godine. U ovom broju obrađujemo temeljna pitanja vezana uz Radno vrijeme.

• Pojam radnog vremena
• Pripravnost

• Evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (članak 4.)
• Zabrana diskriminacije (članak 5., st. 4. i 5.)
• Najniža dob za zaposlenje (članak 17.)

U posljednjih nekoliko mjeseci dva poslodavca, kod kojih imamo svoje članove, umanjili su većoj grupi radnika plaće zbog "naknade štete", a za koju štetu nisu mogli utvrditi tko ju je točno učinio. Jedna šteta se odnosila na stare krpe i slična pomoćna sredstva, a druga na razbijeno staklo. Ustegnuti iznosi nisu bili veliki. No pitanje je principa, smije li poslodavac nadoknađivati štetu od radnika za kojeg ne zna da li je počinio štetu? Odgovor je ne smije.
Nakon saznanja za umanjenja plaća Sindikat grafičara je upozorio poslodavce na nedopušteno postupanje. Zakon o radu (Narodne novine 149/09) ne poznaje široku grupnu odgovornost radnika za štetu. Prema članku 99. Zakona o radu, poslodavac može potraživati naknadu štete samo od radnika koji mu je uzrokovao određenu štetu. Pritom poslodavac prvenstveno mora utvrditi koji radnik, odnosno koji su radnici, počinili štetu te od njega ili njih može tražiti naknadu u visini štete koju su počinili. No, odgovornost za štetu nikako se ne smije proširiti na sve radnike u proizvodnom pogonu ili jednoj smjeni. Za štetu mogu odgovarati samo njezini počinitelji, a ne radnici grupno. Nadalje člankom 88. Zakona o radu izričito je zabranjen prijeboj, te poslodavac ne smije svoje potraživanje prema radniku jednostrano naplatiti uskratom plaće radnika ili njezinog dijela, a bez prethodnog pristanka radnika.
Dakle, ukoliko je pojedini radnik zaista počinio određenu štetu, poslodavac smije samo od njega tražiti da mu tu štetu i naknadi. Pritom poslodavac nikako ne smije umanjivati plaću bez pristanka radnika, odnosno relevantne odluke suda.
Neosnovana naplata štete i uskrata plaće bez prethodne suglasnosti radnika predstavlja prekršaj iz članka 293. stavak 1. točka 21. i stavak 2. Zakona o radu, za koji je propisana novčana kazna od 31.000,00 do 60.000,00 kuna za poslodavca te kazna od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za njegovu odgovornu osobu. Takvo postupanje ima čak i obilježja Kaznenog djela "Povreda prava na rad i drugih prava iz rada".
 S obzirom da su oba poslodavca nakon gornjeg upozorenja sindikata odmah prestali s umanjenjima plaća nećemo ih ovdje imenovati, no pozivamo članove ukoliko imaju slične probleme da nas obavijeste o tome.

Nastavljamo s detaljnim pregledom novih i izmijenjenih instituta u novom Zakonu o radu (NN 149/09) koji se primjenjuje od početka ove godine. Obrađujemo Pojam radnika i poslodavca te Ograničenja u primjeni.

• Pojmovi: Radnik-ca, Poslodavac, Uski krug menadžera
• Ograničenja: Rukovodeće osoblje, Pojedine djelatnosti i situacije

Uz mnoge druge nedoumice oko načina primjene pojedinih odredbi ZOR-a, najviše nedoumica i pažnje izaziva odredba članka 48. st.6. ZOR-a, kojom se regulira najduže trajanje smjene noćnog radnika. Noćni je radnik svaki onaj radnik koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.
Naime, U članku 48. stavak 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09) uređeno je ograničenje trajanja rada noćnih radnika, na način da je pri utvrđivanju dnevnog rasporeda radnog vremena poslodavac dužan voditi računa da rad noćnih radnika (tj. radnika iz članka 48. st.5. ZR-a) ne traje duže od osam sati. Tumačeći navedenu odredbu dolazimo do zaključka da dnevno rado vrijeme noćnih radnika ne smije trajati duže od osam sati, iako ono može zahvaćati dva dana. Ukoliko bi se navedena odredba tumačila na iznijeti način, to bi podrazumijevalo da odredba članka 48. stavak 6. ZOR-a priječi korištenje rasporeda radnog vremena u turnusima tj. 12-24-12-48.

• Europska unija ne zabranjuje rad u turnusima
• Slijede li ispravci ZOR-a?

U idućim brojevima pružiti ćemo detaljan pregled novih i izmijenjenih instituta koje donosi novi Zakon o radu, koji najvjerojatnije stupa na snagu početkom iduće godine.  Sve izmjene trebale su se odnositi na usklađivanje Zakona o radu s Pravnom stečevinom Europske unije, što je učinjeno ali ne u potpunosti. Sagledamo li sve izmjene, objektivno možemo reći da nije izmijenjena ukupna razina prava radnika. 
U ovom broju obrađujemo institut rada na određeno vrijeme. Iako nije doživio znatne promjene oko njega se podigla najveća prašina, a suštinsko nerazumijevanje koje uočavamo od medijima, saborskih zastupnika, poslodavaca pa i kod radnika zahtijeva njegovo detaljno objašnjenje.

Ulogu radničkih vijeća nije izmislio socijalizam, nego naprotiv ideja suodlučivanja je potekla od kapitalizma - u Njemačkoj polovicom prošlog stoljeća. Ta ideja se temelji na uvažavanju radnika kao druge strane, kojoj je povjeren kapital, uvažavanje radnika kao čovjeka, čije mišljenje i stavovi su važni poslodavcu. Zbog toga je participacija radnika u odlučivanju u tim zemljama obavezna.